samo potvrdujem svoju teoriju o ljudskom rodu. same stetocine koje sisu planet Zemlju, nisu ljudi zivotinje, ljudi su cudovista, monstrumi. ako se bojite vjestica, vampira, duhova ili vukodlaka nemojte. pravi strah smo mi sami.
dan je zapoceo savrseno 17.04.2012, 11:00 h, jos samo 9 h do jubilarnog Balkan Beat Box-a. ruksak na leda, L pod ruku i pravac do naplatnih kucica na Grobniku iznad Rijeke. ustopale samo kombi do Karlovca i od Karlovca auto do Zagreba. podudarnostima nema kraja. Haustor <3 do Karlovca, rock do Zagreba. sjele smo na glavni kolodvor popit kavu, malo doc k sebi pa svirat na neki trg. sjedeci tamo i gledajuci sve te ljude tjeralo me na plac. srljaju svaki na svoju stranu, na svoj vlak, u svoj mcdonalds, fuuj... nitko se ne istice, ne iskace iz te normalne kolotecine, nitko ne misli na nista doli na sebe. fuj. bljuva mi se od velikih urbanih gradova
20:00 h, BBB pocinje. usle smo odmah da izvidimo najbolje mjesto u prvom redu i nismo bile od nekog alkohola ili opijata. dovoljno nam je biti prisutne. predgrupa Balkanima su bili Euro Black Nation, mladi decki iz Osjeka. njihov me nastup jako nasmijao, al pozitivno. .....jer doma nema mjesta, jer doma nema mjesta.... poseban je dojam na mene ostavio njihov plesac. decko od 30 godina, s naglaskom na decko. plesali smo zajedno do kraja i kada je podij bio prazan, zajedno sa jos samo 4 osobe smo napravili poveci show. dvoje do njih su mladi par isto iz Rijeke. zanimjlivo je da smo njih srele na Grobniku i oni su stopali, pa u Zagrebu i na posljetku smo se na koncertu upoznale s njima.
sad da objasnim cemu one prve izjave. sljedece jutro smo se uputile na autocestu da uberemo prijevoz doma, kako ne mozemo stopat na autocesti mislile smo da bar uberemo nesto do Karlovca. tako smo polako pjesacile duz autoceste. spustila sam tarabuku i ruksak na pod da malo odmorim rame, L je napravila isto. pogled na tvornice, rafinerije, aute i asfalt, jedan pogled na travu pored ceste i sjebala sam si cjelu percepciju. ugledala sam deformiranu krticu koja je samo na jednoj strani glave imala neke odvratne izbocine, pored umora i smoga u plucima to je bila prekretnica da prsnem. izbljuvala sam ono malo hrane sto sam ujutro stavila u usta i rasplakala se. evo kako jedna losa stvar pokrece drugu. tako sjebana sam nastavila put, jos uvjek sam u glavi imala tu jadnu zivotinju. stao nam je jedan deda i odveo nas do Karlovca di nas je sacekao policijski auto. provjera osobne koje nemam je prosla "super." sreca prava da nam nije napisao kaznu za stopanje na autocesti ni za moju osobnu. u Karlovcu smo stopale preko 1h. nikada mi se nije desilo da sam tako dugo na cesti. na posljetku smo uspjele ubrat auto do doma... evo ni sada ne mogu maknut taj prizor iz glave. odvratni ljudski rode jebi se!!!!

I know...
You will find me if you look the spot eyes... good luck.

Ispod bucnih cesta i naslaga betona
Ispod mojih nogu ipak nalazi se ona
U svom zelenom sijaju
Obgrljena laganim povjetarcem
Njise se melodicnim tempom
i zivot daje dahom
Ali i sa svom tom nadom plahom
Znam da je nema
Ljudskom rukom je unistena
Takav osjecaj tjeskobe i jada
da bi istog trena sada
Golim rukama, bez alata
Unistila svaki dio grada

Ovo je vrijeme koje zahtjeva nevjerojatnu sposobnost fleksibilnosti, moc prilagodavanja, umnu integraciju na svim livelima i ne objasnjivu samokontrolu. sebe moramo usavrsit i u sebi nac prepreke koje tvore granice i zidove, te se suocit s njima. istina je da, kolko got nestvarno zvuci mi smo ti oko kojih se svijet vrti, koji djeluju i zazivaju svaku akciju i suprotnu reakciju. svaki nas postupak djeluje na okolnosti, situacije, drustva i vrijeme u kojem cemo se naci ili se nalazimo, jednostavno receno djeluje na sve oko nas i u nama. cak i ne svjesno djelujemo na zivotne okolnosti, bitne su i najmanje sintnice kao npr. kupnja novina ili jutarnja kava, svada na poslu ili ne izreceno dobro jutro, sve djeluje. postoji ne brojeni broj mogucnosti, odabira i slijeda. postoji ne vjerojatan broj religija, duhovnih trazenja pravog ja. a sta je to pravo ja? opet, ne moramo ga trazit vani vec u sebi, sve se krije u nama, mi smo najbitniji, mi smo ti koji tvore. sestra mi je ispricala jednu pricu koja opisuje moj pogled na svijet. jednog dana, kao sto svaka prica pocinje, jedan mali pas odluto je do jedne stare kuce, pokucao je na stara hrastova vrata i uso u nutra i u trenutku ugledao mnogo malih pasa koji mu se smijese i masu repom. tu pricu je prepricavao svim prijateljima i poznanicima, hvaleci tu kucu kao najljepse videno mjesto. mnogi su nakon njega usli unutra i dozivjeli razlicite svari. u to se naso jedan tuzni psic koji je misleci na tako svarseno mjesno zamisljao spas. ulaskom u kucu docekalo ga je rezanje, cviljenje, namrgodeni pogledi i neprihvacenost. otiso je od od ruzne kuce nezadovoljan i razocaraniji nego inace. poante ove price je da su ljudi tvoja ogledala, kako ih docekas tako ces i dobit natrag.

prokleti taj alkohol sto struji mojim zilama
prokleta bila krcma sto moje ima doziva
to vino i crno i bijelo
to pivo i tamno i svijetlo
prokleti taj dim duhana u mojim plucima sto kroz krvotok moje srce otima
prokleto bilo prokletstvo sto je tmini vjerno sredstvo
ta rakija i blaga i jaka
ta medica i gorka i slatka
prokleti bili do vijeka i znacenje i smisao
prokleta bila moja sudba i pisalo
da bi vazda sretna bila
smog prokletstva idila

O vi, maloumni ljudi koji svoje shvacanje ogranicavate osjetilima
O vi, stvorenja niske frekvencije koja sputavate svoj mozak pravilima
ova napisana oda je vama koji su na pragu uskrsnuca
O vama, poganskim narodima sa ne ostvarenih strana rijeka
Da vama, cije je vrijeme oduvijek samo ogranicena jeka
ove izrecene rijeci su za vas, nek vam pomogne vasa sreca

Predugo nisam koristila rijeci da bi izrazila svoje misli. predugo postupcima nisam izrazavala svoj duh. predugo putujem ovim svijetom. previse gledam a premalo vidim. previse je tog predugo, nisam sigurna dal shvacam ovu sliku koja mi se prikazala. sada dok kao djete sjedim na ovom proplanku pustosi, sada dok kao zena plesem u prasini, sada dok kao ne zemaljska licnost ne postojim, ne mogu shvatit. bol, o bol.. kakvo je to stanje uma kojeg svaka osoba razumije. probudite se ljudi, svijet nije sarena slika, svjet je tvoje prazno platno i imas samo crnu i bijelu boju. hitler je ubijao zbog mene, isus je bio na krizu zbog mene, nostradamus je vidio zbog mene. svi vi postojite samo zbog mene, a i ja sama postojim samo radi svih vas koji me stvarate. nije lako biti sve sto drugi vide kad si svjestan toga. onog dana kada sam odlucila da vise nisam ja, tog dana kad sam odlucila da poludim i prihvatim sve ove apsurdne misli, tog sam dana po prvi put stvarno bila. dragi moj zemaljski rode doslo je i to vrijeme da dovedete sebe do potpune distrukcije, samo da shvatite kolko nisko vibrirate. ove su rijeci dar namjenjen vama, a prokletstvo sudeno meni.

od nedavno, od kada sam pocela shvacat da je moja i samo moja krivica za sve stvari koje mi se dogadaju u zivotu, dobila sam naviku pusanja otvorenih vrata iza sebe. to jednostavno tumacim tako sto ta vrata u prenesenom znacenju predstavljaju sve te situacije koje si ne zelim oprostit i koje podsvjesno ne zelim zaboravit. zasto?? to nemogu samo tako jednostavno protumacit. predpostavka je da su te sve stvari jednostavno prevelik zalogaj da bi ga s lakocom mogla prozvakat, progutat i probavit. jos uvjek nisam ni zagrizla taj dio koji trebam pustit iza sebe. opet zasto?? mozda nisam jos spremna, al nemogu dopustit da me kompleksi izjedaju samo tako. aha da, pa ni ne dopustam im. utapam ih u izgubljenosti cuge i za da sad kontroliranom kaosu. pitanje?! sta kada taj kaos koji stvaram vise nebudem mogla kontrolirat? mogu samo rec da se duboko nadam da cu si oprostit prije nego se pogubim pa potopim i sebe. a ako se stvarno desi da izgubim sve konce, prepustit cu se tomu. ne mogu rec da nisam pokusala i sama shvacam da su neke stvari jednostavno previsoko, da su preteske i prejake za mene. pomirit cu se sa svojom ludosti, uhvatit ju pod ruku i nikada ju vise necu pustat. ipak je ta ludost oduvjek bila moja najbolja prijateljica, najvjerniji supruznik i najstrastveniji ljubavnik koji je uvjek tu uz mene. mozda je to i poanta, da ju ne pokusavam promijenit vec da ju prihvatim i da dodemo zajedno do nekih kompromisa koji ce za obadvije moje strane donijeti pogodnosti. svakako cu porazgovarat s njom. I ne, ja nemam podvojenu licnost...

sada shvacam zasto volim biti sama u masi ljudi, u masi razlicitih razmisljanja i shvacanja. ljudski je rod iznimno zanimljivo osmisljen i koliko got se trudila da prihvatim tuda razmisljanja, stavove i ponasanje tesko je za mene shvatit i objasnit sama sebi zasto je netko takav. tesko mi je shvatit i samu sebe, pa mi je onda prakticki nemoguce da shvatim druge. gledajuci sveukupnu masu, sve koji zive u nekom svom zamisljenom svemiru te kad kad ni ne primjecuju kolko je njihova realnost nestvarna i zadrta. rijetki su ti koji se poput mene okrecu i promatraju druge, rijetki mogu shvatit da je njihov zivot dobro osmisljena iluzija stvarnosti, dobro zapetljan cvor banalnosti u preforsiranoj formalnosti. sada dok sjedim ovdje u urbanoj dzungli automobila, ljudi i znakova, u ovom beskonacnom carstvu betona, plastike, struje.... gluposti, sada shvacam zasto volim biti sama. sada shvacam da se poigravanjem vlastitih misli one u neku ruku produbljuju, dobivaju neki potpuno novi smisao, vrijednost i orijentaciju. samim tim spoznajama trebalo bi mi biti lakse al nije samo nastavljam grist samu sebe jer znam da onog trena kada ustanem i napravim prvi korak u nezamisljenom smjeru, vracam se participaciji normalnog shvacanja okruzenja i celebraciji mog zivljenja.

tko su prijatelji?? svatko ima svoje videnje prijateljstva, sta prijatelj kao bliznja osoba predstavlja. neki osnovni pricipi prijateljstva su povjerenje, razumjevanje, prihvacanje, zajednicko tracenje vremena, zajednicke mete, teme i razmisljanja. prijatelj je osoba na koju se mozemo oslonit u bilo koje vrijeme i zbog bilo kojeg razloga. a sta ako te prijatelj sjebe?? sta ako se ne pridrzi dogovora, ako se vasa razmisljanja prkose jedno drugome?? svakako mislim da ako je prijateljstvo stvarno, uistinu pravo, ne bi trebalo imati nikakve uvjete. ni misaone, ni psihicke, fizicke, materijalne apsolutno nikakve. a sta ako nemamo prijatelje?? da se promijenimo ili nadamo da cemo susrest osobu koja ce prihvatit sve nase mane i ruznoce?? svakako da, kroz cijeli zivot uistinu znamo samo sebe i ako se svidamo sebi nema smisla da se mjenjamo zbog drugih. koja je poanta ovog teksta?? stvarno ne znam ni sama, vjerojatno zato jer sam se duboko razocarala u jednu osobu koja je od kad ju znam sve sta prijatelj za mene predstavlja i onda se desi da se u malo vremena od x potpuno promjeni u y, bez ikakvog objesnjenja ili meni poznatog razloga. a osoba koju sam nedavno upoznala i podcijenila iskaze se kao osoba od povjerenja. da, prijatelj je osoba koja je zbog tebe spremna u 2 ujutro iskemijat prijevoz ici po tebe, cekat te pol sata i na kraju vodit te sa sobom i pocastit te sa svime i svacime. a razocaravajuce je kad se s nekim dogovoris za koncert ili nesto bilo sta a ta osoba se ne udostoji niti ti javit da nece doc. al ja cu u ovoj prici biti prijatelj, oprostit i prihvatit, a pravom prijatelju duplo vratit.

Ne nalazim vise smisao
Ne nalazim se u sebi
Iznad moga tijela
lebdi dusa moga svega
Otvaram vrata i prozore
Rusim barijere i granice
Dopustam da sve u meni
duhovnoscu problijedi
Jer ipak mozda je smisao
samo ne racionalna misao
racionalnog covjeka
bez duhovnog odjeka

opstati na cesti kao beskucnik, kao osoba bez osobnog puta, cilja ili zelje je ujedno najlaksa i najteza stvar. kada nemas nista naprosto posjedujes sve a od sveg tog prakticki nemas sta izgubiti. sve si vec izgubio, obitelj koja ne prihvaca takvu zamisao zivota, prijatelje kojih je sramota imati u drustvu takvu osobu, posao od kojeg nuzno ne moras odustat al i to ide tako s vremenom, odreknes se ljubavi jer koja ljubav danas prihvaca sve mane i vrline? ljubav vise nije slijepa, sada i ona ima svoje standarde i ocekivanja. jedino tada uistinu mozes rec da si se odreko sistema, ne kompletno, al barem onog malog djelica zbog kojeg se osjecas u kavezu. onog malog djelica zbog kojeg ne osjecas zadovoljstvo dok se budis u raskosi skupih predmeta, ljepih zena i lakoumnog razmisljanja. kao beskucnik nisi ogranicen kucom koju moras odrzavat i novcanim brigama jer novac nije potreban. pozelis odlazak u zagreb, ljetovanje na jadranu ili otocima, odlazak u trst ili sloveniju, samo pozelis i istog trena mozes krenut na putovanje, nema osobe ili stvari koja te koci. sve to bi bilo jos ljepse kad bi samo pronaso tu jednu osobu koja ce dijelit s tobom nazicanu koricu kruga ili cigaretu, pronaden ili dobiven novac, pokradenu hranu ili pivo, prljavu deku i kut za spavanje..
PRONAC SLOBODU NIJE TESKO, SAMO SE DVA PUTA OKRENI OKO SEBE I USMJERI PRST U NEKOM SMJERU, SLOBODA JE TAMO I CEKA SAMO TEBE

Sve se desava s razlogom. svaka misao, svaki uzdah, svaki pad ili nezamisliva pobjeda, svaki dogadaj ima svoje mjesto u stvaranju. Kroz dan nas prate mnoge male slucajnosti kojih nismo ni svijesni, primjetimo tek one ocite i neizbjezne. Primjerice pomislimo na osobu koju nismo dugo vidjeli niti culi ili dozivimo situaciju koja nas podsjeca na neku osobu i tu istu osobu ubrzo sretnemo ili nam se javi. Ona je tu s razlogom samo je pitanje da li cemo iskoristit tu priliku da vidimo sta nam ona donosi, mozda je to lekcija, vijest, primjer neceg, kako bilo da bilo taj dogadaj se ne zove slucajnost. Svaka nepoznata osoba koju sretnemo na ulici tamo je s razlogom kao sto smo i mi. Kako oni utjecu na nas zivot tako i mi utjecemo na njihov, na neki nacin svi smo mi povezani. Bitna i je ta umjetnost uocavanja njihove vaznosti i koju poruku imaju za nas, a to je vrlo tesko i prakticki neizvedivo. Teorecki je vrlo lagano.. uzmimo za primjer. Prdoavacica ducana u kojem se nalazite ima neku poruku za vas, logicno kad se nalazite tamo ali vrlo je mala vjerojatnost da vam ta osoba moze dati bilo kakvu upotrebljivu informaciju, al sad stupa na snagu ta vasa spretnost uocavanja i povezivanja. Bitno je dali je ta prodavacica namrgodena ili ugodna, dal kaze dobar dan ili ne, nacin ka koji vrati novac, dal vas gleda u oci.. etc. Iz razloga sto se nalazite tamo s njom i viste jedna sahovska figura u toj partiji. Nacin na koji dozivite tu osobu reflektirat ce se na daljnje dogadaje, neznam kojim zakonom fizike, kemije, duhovnosti ili ne bitno, ali znam da oce. Od trenutka kada se udaljavate od pulta do trenutka kada otvarate vrata, svaka stvar je mogla kenut drugim tokom. Sad je tu povezivanje, bit je povezati tu prodavacicu sa recimo gubitkom tvrtke ili beskonacnim redom u banci. Treba mnogo strpljenja, upornosti i vremena da shvatimo te neke situacije, a to su sve stvari koje danasnji, suvremeni covjek ne posjeduje.

Uh prag, prag je divno mjesto. da samo mogu vratila bih se odmah. grad je savrsen za nocne izlaske a ujedno je i zanimljivo kulturno srediste. ima mnoge znamenitosti vrijedne pogleda, kao sto su karlov most i astronomski sat na onom ogromnom trgu, pa da ne pricam o stotinama isprepletehih i prekrasnih ulica. kao nocni zivot ima svoju komercijalnu stranu za turiste (di su mene stalno slali) i svoja underground mjesta, ta mjesta su uglavnom kafici koji se ne nalaze na glavnim ulicama, vec su dobro zabiti, slabopristupacni pa cak i nepreporucljivi nocu jer su opasni. kao lokacije za turiste imaju ponudu mnogih clubova, pa cak i disco na 5 katova di svatko moze nac nesto za svoj gust, glazba je uglavnom komercijalna, pa sam ja svoje vrijeme provodila na petom chill katu. ima i mnogo gay clubova sta mi se isto svida jer to dokazuje da su liberalnog duha. sta se tice cesta i ulica nocu, ne bi preporucila samotnu setnju na mjesecini, "eskort dame" su na stalnoj usluzi, kao i prosjaci i lopovi. zanimljiva stvar je da droga nije legalna al u koji got malo bolji kafic udete zaudarat ce miris trave, sta ja osobno jako lajkam (al to je sad posve druga tema, u daljnjem bit ce i o njoj govora). mjestani nemaju blage veze sa engleskim jezikom ili jednostavno odbijaju koristiti ga, al mnogi razumiju hrvatski pa se nemojte zeznuti kao i ja. hahahhaha.. smijesna scena se desila. bila sam sa par cura u taxiu, vozile smo se iz vana prema hotelu i putem dogovarale kako cemo samo izletit van bez placanja, 5 metara ispred hotela taxista je zatvorio sve vrata poceo se kesit i na hrvatskom reko da ga nemozemo preveslat te da moramo platit. usput nam je ispricao kao kod njih cura znaci kurva XD. koji bed. uglavnom i ukratko bi to bilo sve. ako sam nes izostavila pozeljna su pitanja.























>

Kako netko moze surovim pogledom gledati umjetnost, knjizevnost i pjesnistvo, slikarstvo ili fotografiju? Ne shvacam cud takve osobe kojoj je pruzeno savrsensvo harmonije a ni ne pokusava prihvatiti je, razumjeti. pogledati a komo li procitati. Ljudi vise ne uzivaju u koricama knjige, skladu rijeci gotovo savrsenih opisa i brilijantnim mozgovima. Djeca gledaju film, nije da ih kritiziram al neuka su. Nevjerovatno su mastovita, ljepa, bistra, snalazljiva i komunikativna. Oni su potrebni za promjenu, za promjenu svijesti. Vec poznajem mnogo ljudi i jos vise na putu za. Izgleda da se ljudi boje promjena koje se dogadaju u njima, pa izgleda da se i ja bojim. O da moj strah je sve veci, nevjerovatnom brzinom uvidam neke stvari koje do malo prije nisam. Uvidam sebe u losim pozicijama, loseg razmisljanja, u stanju negativnog vibriranja na kojem privlacim ljude istog titraja. i sta na u koncu od sveg shvacam?? definitivno mi je potrebna promjena.. nemogu docekat 5. mj. konacni zavrsetak skole i nedostizan pocetak putovanja.

nemam posebno puno teksta.. neznam sta bi mogla rec za skijaliste osim da su staze bile fenomenelne i da sam se smrzla.. :)
ovo je tek tolko zbog fotografija.